Udruga Krizni eko stožer Marišćina – Eko Kvarner Halubje reagiralo je na izjave direktora TD Ekoplus Dušana Šćulca u radio emisiji Radio Rijeke emitiranoj 6.03.2013.

Iz Udruge navode kako je on opetovano dezinformirao javnost izjavama vezanim uz financijsku konstrukciju projekta ŽCGO Marišcina kad je kazao:
“…prva faza projekta iznosi 36 milijuna EUR, sufinancira se EU sredstvima u iznosu od 25 milijuna EUR odnoso 71% …zahtjevan projekt podijeljen u nekoliko faza, govorimo o prvoj fazi dostatnoj za 40 godina i cijeni od 36 milijuna EUR, nakon 40 godina ako odlagališna polja ne budu dostatna gradit će se nova…”

U reagiranju stoji: “Međutim, prema prvoj izmjeni dvostranog ugovora između Vlade RH i EU vezano uz sufinanciranje ŽCGO Marišćina potpisanoj 23.03.2011. godine ugovoreno je financiranje projekta na sljedeći način:

tablica_eko_stozer_mariscina1tablica_eko_stozer_mariscina2

Dakle, u samom je ugovoru detaljno specificirana ukupna cijena projekta, pa nije jasno odakle gdin Šćulac uporno izvlači nepostojeće iznose. Gdin Šćulac je tijekom emisije više puta ponovio da je 36 milijuna EUR cijena izgradnje prve faze projekta ŽCGO Marišćina te da projekt može sa završenom prvom fazom funkcionirati narednih 40 godina, iako je u Članku 1. dvostranog ugovora jasno navedeno da je prije izdavanja uporabne dozvole za ŽCGO Marišćina neophodno osigurati:

– građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja za proizvodnju elekrične energije iz bioplina treba izdati prije uporabne dozvole za ŽCGO Marišćina (Faza 3 projekta)
– izgradnju i operativnu upotrebu svih pet pretovarnih stanica (Faza 2 projekta)

Prema tome, da bi se ostvarilo planirano EU financiranje neophodno je završiti dvije faze projekta te izraditi potrebnu dokumentaciju za treću fazu. Druga izmjena ugovora o financiranju je tek u fazi pregovora za koje je na sjednici Vlade RH u petak 08.03.2013. ovlašten zamjenik Ministra zaštite okoliša i prirode gdin Dokoza, pa dodatno financiranje koje spominje gdin Šćulac zapravo nije ugovoreno.

Gdin Šćulac se čvrsto ograđuje od Faze 0 projekta ŽCGO Marišćina u okviru koje je umjesto preliminarnih aktivnosti na pripremi projekta, kako je definirano dvostranim ugovorom Vlade RH i EU, TD Ekoplus d.o.o. bez naknade ustupio KD Čistoća d.o.o. dio zemljišta za smetlište. Za to je zemljište kao investitor upravo TD Ekoplus d.o.o. zajedno s KD Čistoća d.o.o. zatražio i dobio lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu. Pod krinkom “privremenog skladišta smeća koje će se naknadno obraditi” izdane su sve potrebne dozvole koje dokazuju da je postojeće smetlište Marišćina neodvojivi dio projekta ŽCGO Marišćina, pa je krajnje degutanto slušati uporno javno ponavljanje neistinitih tvrdnji kako TD Ekoplus d.o.o. sa Fazom 0 ŽCGO Marišćina, u naravi smetlištem, nema nikakve veze. Naravno, takvim se “proširenjem” Faze 0 projekta flagrantno krši i potpisani dvostrani ugovor o financiranju projekta ŽCGO Marišćina.

Na pitanje članice naše Udruge Mirne Međimorec vezano uz troškove dovoza i zbrinjavanja smeća, gdin Šćulac odgovara “..nikad nisam rekao da će dvostruko poskupiti, imamo cost benefit analize i cijena zaprimanja komunalnog otpada je 45 EUR, trenutna cijena za postojeći način zbrinjavanja otpada je oko 65 EUR, trošak prikupljanja će biti nešto veći ali ne dvostruko…”
Međutim Novi list od 17.10.2009. godine u članku”Na Marišćini zbrinjavanje otpada duplo skuplje” navodi:
“Puštanjem u pogon novog Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina, troškovi zbrinjavanja otpada po prosječnom domaćinstvu iznosit će oko 130 eura godišnje, što je otprilike dvostruko više nego dosad, rekao je na jučerašnjoj sjednici Strukovne skupine komunalnog gospodarstva HGK-ŽK Rijeka direktor Ekoplusa Dušan Šćulac…”
Naravno, to nije sve, gdin Šćulac je prema navodima u tom članku obećao i završetak projekta ŽCGO Marišćina u 2012. godini! Zaista je više nepodnošljivo godinama slušati laži uvijek istih ljudi čiji se nerad i nesposobnost ne sankcioniraju.

Dakle gdin Šćulac već 12 godina u pravilnim razmacima od nekoliko godina objavljuje početak rada fantomskog ŽCGO Marišćina za kojeg se u istim pravilnim razmacima mijenjaju i cijene zbrinjavanja otpada. Međutim, u dvostranom ugovoru Vlade RH i EU o financiranju ŽCGO Marišćina, koji ima samo desetak stranica, jasno stoji kako se mora izračunati cijena zbrinjavanja otpada. Dakle, Poglavlje 11. stavak 2. dvostranog ugovora navodi:

U pogledu dostupnosti, po završetku projekta i puštanja u rad centra za gospodarenje otpadom, prosječna stopa dostupnosti za kućanstva bit će između 1,15% i 1,40% prosječnog dohotka te između 2,23% i 2,73% minimalnog dohotka.”

Kako je prosječna netto plaća u RH u studenom 2012. godine iznosila je 5681 kn, proizlazi da je 1.15% oko 100 EUR godišnje, a obračun po stopi od 1.4% donosi iznos od 125 EUR godišnje.
Opisanim izračunom dobili smo upravo onu cijenu zbrinjavanja koju je gdin Šćulac spominjao 2009.godine. Prema kojoj se “cost benefit analizi” ta cijena zbrinjavanja otpada uprkos geometrijskom rastu ulaznih troškova, posebno troškova energenata, spustila za gotovo 50% ?
Zaista je žalosna je činjenica da se stotine milijuna EUR rasipaju na ovaj i desetke sličnih nepotrebnih projekata “zbrinjavanja” otpada koje uz svesrdnu potporu vladajućih političkih elita vode “stručnjaci” čiji je gdin Šćulac eklatantni primjerak!”, stoji u reagiranju koje, za Udrugu Krizni eko stožer Marišćine Eko Kvarner – Ogranak Halubje potpisuje predsjednik Josip Katalinić.