Djelatnica u kulturi, Jelena Tondini se za Korzo.net osvrnula na rad kulturnih vijeća Odjela za kulturu grada Rijeke:

Vredovanja nekog umjetničkog djela stvar je osobnog ukusa i iskustva. No, vrednovanje potencijalnih umjetničkih djela u vidu prijedloga projekata za sufinaciranje zahtjeva stučnost, odgovornost i objektivnost.

U idealnim uvjetima ovo uopće ne bi trebalo biti predmet rasprave, no potaknuti trenutnim događajima koji su uslijedili nakon objavljivanja zapisnika kulturnih vijeća Odjela za kulturu grada Rijeke, od strane akcije Dar Mar (Diverzantska art reakcija Multidisciplinarna akcija Rijeka), ovaj problem potaknuo je razmišljanje o sadašnjosti, ali i budućnosti riječke kulturne scene.

Što želimo od kulture?

Nije mudrost detektirati krucijalni problem nedostatka financijskih sredstava uopće, koji je ove godine potaknuo val nezadovoljstva. No ono što je ptorebno razmotriti jest pitanje, kakvu kulturu želimo, što želimo od kulture i želi li kultura to?

Ako se vodimo činjenicom da je kultura u mnogim Europskim zemljama grana koja privređuje, grana koja obogaćuje i grana koja nadograđuje turističku ponudu. Ako imamo na umu da se shodno tome u nju i ulaže, postavlja se pitanje pozicije kulture u Rijeci uopće. Koja je njezina funkcija?

Rijeka između gospodarske propasti i grada kulture

Svjedoci smo opće gospodarske propasti koja nas je zahvatila proteklih godina, industrija je umrla, postojeća jedva preživljava, pogoni se gase, prostori "zjape" prazni. Lice nekad moćnog industrijskog i lučkog središta postaje skupo parkiralište.

I dok su mnogi svjetski gradovi koje je zatekla slična sudbina svoje nedostatke pretvorili u prednosti, Rijeka se klima između gospodarske propasti i potencijalnog grada kulture. No kakve kulture, kada nema ni kulturne strategije?

"Uvoz" kulture i nepotizam

Proučavajući zapisnike kulturnih vijeća, izjave aktera riječke kulturne scene i znanstveni elaborat Zvonimira Peranića, jasno je vidljivo da prilikom donošenja odluka o financiranju projektata, presudnu ulogu igra nepotizam. Kriteriji po kojima bi se trebali projekti vrednovati postaju popratni elementi koji se realno vrednuju samo u „no name" projektima koji eventualno dobivaju neku crkavicu.

Ova nepoticajna situacija za razvoj kulture, očituje se i u činjenici da se s mnogo više sredstava potiče uvoz kulture izvana („koja je sigurno bolja od naše"), dok se autohtone produkcije zanemaruju.

Stvaramo elitističku i podbnu kulturu

Također ne postoji svijest o tome da su brojni akteri profesionalni umjetnici koji žive isključivo od svog djelovanja u kulturi, te im je na ovaj način doslovno uzet kruh iz ruku. Nadalje, mladi umjetnici su zapostavljeni dok se primat daje već afirmiranim i situiranim.

Sve to dovodi do pitanja kakvu kulturu stvaramo? Elitističku i podobnu. No podobnu kome? Članovima kulturnih vijeća koji se nerjetko i sami prijavljuju na isti natječaj o sufinaciranju, jer im to omogućava loše konstruiran zakon. No gdje je onda tu moralna odgovornost?

Kultura, koja je slika čovječanstva, postaje zla maćeha koja manipulira građanstvo pod krilaticom „Rijeka je najtransparentiji grad u Hrvatskoj".

Osuđeni na milost i nemilost kulturnih vijeća

Dugogodišnjim sustavnim ignoriranjem pojedinih projekata, umjetnika i udruga u prvi plan je iskočilo nekoliko „kulturnih" obitelji koje kroje budućnost grada i besramno mainipuliraju kulturnom scenom koja postaje autokratska i elitistička, a građanstvo se terorizira sa lošim produkcijima. Kvaliteta kulturne ponude iz godine u godinu opada, neatraktivni sadržaji bombastično se prezentiraju javnosti, a publika ne igra nikakvu ulogu kao kriterij koji bi u kapitalističkom sustavu, gdje je kultura dio gospodarstva, trebao biti na jednom od prvih mjesta.

Zbog ovakve nepoticajne strategije, mnogi kreativci odlaze iz grada ili se prestaju baviti sa kulturom, a šačicu prostalih entuzijsta sa progresivnim idejama se sustavno ignorira.

Njihove kvalitetne, low budget programe nitko ne prati jer ih gutaju prenapuhani visoko budžetni projekti. Sami djelatnci odjela za kulturu, nemaju i ne žele imati uvid u njihov rad, te su osuđeni na milost i nemilost članova kulturnih vijeća koji njihove programe gotovo nikad ne vide u izvedbi, te se sve svodi na mrtvo slovo na papiru prijavnice.

Većina ovih entuzijasta su visokokvalificirani stručnjaci u kulturi i umjetnosti, te su oni jedni od tih koji uz publiku odlučuju o budućnosti grada i čine kulturu. Vjerujem da trenutna situacija nije ono što su htjeli.

Jelena Tondini / foto: korzo.net