Kroz stalne kontakte s komunalnim društvima u Županiji Primorsko-goranskoj, došli smo do zabrinjavajuće i alarmantne činjenice da komunalna društva još ne znaju konačnu cijenu zbrinjavanja otpada za ŽCGO Marišćina. Prema dosadašnjim razgovorima, čelnici tih komunalnih društava pretpostavljaju da će se cijena zbrinjavanja jedne tone otpada u ŽCGO Marišćina kretati između 100 do 130 EUR (bez PDV-a), a prema izjavama Ministra zaštite okoliša i prirode studija provedivosti projekta govori o iznosu od 90 EUR po toni smeća, kažu iz Kriznog eko stožera Marišćina čiji su članovi danas u Rijeci održali konferenciju za tisak.

Računaju da će, ako se izvrši planiranih 100 tisuća tona obrade otpada u ŽCGO Marišćina (koji bi trebao početi s radom 2014.), žitelji PGŽ samo za preradu otpada u MBO postrojenju plaćati od 9 do 13 milijuna eura godišnje.

Na osnovu prikupljenih podataka od komunalnih društava s područja PGŽ, KESM je izradio i analizu koja govori da će cijena odvoza i zbrinjavanja otpada za kućanstva porasti čak pet puta.

Ohrabruju ih, kažu, informacije o provedbenim projektima sustava ekološkog gospodarenja otpadom kroz izgradnju sortirnica (Krk, Opatija, Crikvenica, Cres, Lošinj) i kompostana (Krk, Opatija) kojima se planira dostići razina od 70 do 80% recikliranog otpada. No, upozoravaju da uvođenjem ekološkog sustava odvajanja otpada, ŽCGO Marišćina ostaje bez planirane količine smeća, te će doživjeti i financijski debakl.

Hoćemo li tada uvoziti tuđe smeće po bagatelnim cijenama i proizvoditi još veće gubitke?, pitaju se iz KESM-a.

Upozoravaju i na drugu činjenicu – da se trenutnim zatrpavanjem otpada u općini Viškovo bespovratno gube sirovine koje su iskoristive. Naime, Grad Rijeka s okolicom godišnje proizvede oko 70 tisuća tona smeća od čega se samo 4% reciklira, a ostatak zatrpava u općini Viškovo, na lokaciji županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina.

Krizni eko-stožer računa da se na taj način gubi oko deset milijuna kuna. Uzme li se u obzir i faktor cijene inertnog materijala kojim se sirovina zatrpava, gubitak se penje i do petnaest milijuna kuna godišnje.

Drugim riječima, čak i mehaničko-biološki obrađena sirovina, ako se ne reciklira, neće imati nikakvu tržišnu vrijednost, poručuje Mirna Međimorec, te nastavlja :”Je li to nekakva posebna mudrost da mi političare koji vode ovaj grad, ovu državu, ne možemo prisiliti da se iz sirovina proizvodi, da se otvaraju domaća radna mjesta, a te sirovine: papir, staklo, plastika, metal, ionako svakodnevno i dalje idu u prodaju. ”