Reagirajući na pokušaje arhitekata da relativiziraju krivnju za fijasko plovećeg paviljona i na druge komentare u medijima Hrvatska komora arhitekata s predsjednikom Tomislavom Ćurkovićem na čelu i Udruženje hrvatskih arhitekata s predsjednikom Hrvojem Hrabakom su poslali zanimljivo priopćenje:

Ponukani medijskim komentarima, reakcijama kolega, ali i šire javnosti, nalazimo potrebnim iskazati stav naših strukovnih udruženja i ograditi se od hrvatskog nastupa na ovogodišnjem bijenalu u Veneciji.

{x_z}Nanesena šteta nije rezultat nesretnih okolnosti već je rezultat niza sustavno krivih odluka{/x_z}Paviljon realiziran u venecijanskim Arsenalima, kao i ploveći paviljon koji nije izdržao transport do odredišta, očiti su promašaji koji nanose jasnu štetu ugledu naše zemlje, a prvenstveno dignitetu arhitektonske profesije, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu.

Nanesena šteta nije rezultat nesretnih okolnosti, niti se ni na koji način može objašnjavati i opravdavati zlom srećom, već je rezultat niza sustavno krivih odluka koje su donijete na svim razinama pri planiranju i realizaciji ovogodišnjeg paviljona.

Ostavljajući prostor za kritiku i interpretaciju stručnoj literaturi, ovdje želimo izreći principijelnu argumentaciju koju smatramo nužnom staviti na uvid široj javnosti.

{x_z}Hrvatski nastup je svjesno i samovoljno, u ime 'stvaralačke slobode', ignorirao jasno postavljena pravila{/x_z}Venecijanski bijenale je jasno strukturirana priredba koja se odvija prema zacrtanim propozicijama koje osiguravaju kvalitetu i konzistentnost prezentiranog materijala. Ova strukturiranost je posebno vidljiva u dijelu bijenala koji čine nacionalni paviljoni, tj. oni o kojima putem formalnih i diplomatskih kanala skrbe države koje se prezentiraju.

Hrvatski nastup je svjesno i samovoljno, u ime 'stvaralačke slobode', ignorirao jasno postavljena pravila te, uz korištenje dodijeljenog, odnosno zakupljenog, prostora pokušao ostvariti i prisutnost putem plovećeg paviljona.

Prema nama dostupnim informacijama, organizatori bijenala višestruko su objasnili da, kao i uvijek do sada, neće podržati ovakav pristup i potpuno opravdano nastojali vratiti hrvatski nastup u okvir propozicija. S obzirom da je riječ o službenom nacionalnom nastupu, financiranom javnim novcem, neosporno je da je ovakav avanturizam pri realizaciji hrvatskog paviljona bio sasvim neprimjeren i neetičan, a time je, naravno, i žalosniji dojam koji ostavlja kartonska instalacija postavljena u Arsenalu.

Autorsko samozadovoljstvo s napadnom željom za pokazivanjem

Sasvim zasebno poglavlje predstavlja inženjerska lakomislenost s kojom je realiziran ploveći paviljon. Sa strane naše profesionalne uvjerljivosti ovo je sigurno najbolniji aspekt hrvatskog nastupa. Ignoriranje stručne elaboracije inženjerskih grana referentnih za projektiranje plovećeg objekta i svjesno izlaganje prevelikom konstruktivnom riziku, sigurno nisu vrline koje će nama, arhitektima, u ovim teškim investicijskim vremenima donijeti nove naručitelje.

{x_z}Venecijanski ploveći paviljon u sebi utjelovljuje model ponašanja koji nas već godinama prati kao profesionalna hipoteka iako ga zapravo prakticira sasvim mala skupina kolega{/x_z}Venecijanski ploveći paviljon u sebi utjelovljuje model ponašanja koji nas već godinama prati kao profesionalna hipoteka iako ga zapravo prakticira sasvim mala skupina kolega - ignoranciju prema pravilima igre, budžetu, inženjerskim performansama, ekonomskim i tehnološkim mogućnostima našeg društva, te autorsko samozadovoljstvo s napadnom željom za pokazivanjem - pa makar i na dva dana.

Slijedom toga, neuspjeh hrvatskog paviljona nisu zapečatile niti morske struje niti vještina vrijednih varilaca - njegovu sudbinu zapečatila je kriva idejna potka na kojoj je nastao, odnosno plodno tlo na koje je ova potka naišla pri planiranju hrvatskog nastupa, ignorirajući pri tom ponude za suradnju koje su strukovne organizacije blagovremeno istaknule.

Odgovornost ne treba rasprostrijeti na cijelu arhitektonsku struku

Ovaj osvrt dajemo u prvom redu osjećajući frustraciju i nezadovoljstvo koje je ovakva prezentacija hrvatske arhitekture izazvala kod brojnih kolega koji vrijedno, savjesno i odgovorno obavljaju arhitektonski posao i svakodnevno opravdavaju vrijednost našeg rada i zanata. Smatramo da ovim pojašnjenjem možemo pripomoći da se u slučaju plovećeg paviljona razluči odgovornost koja se nikako ne treba rasprostrijeti na cijelu arhitektonsku struku koja ovih dana ionako trpi najsnažnije udare investicijske i razvojne krize u kojoj se Hrvatska nalazi.

Za nastupe na budućim službenim međunarodnim prezentacijama hrvatske arhitekture smatramo nužnim da u njihovu organizaciju na transparentan način budu uključene naše strukovne organizacije. Razina stručne elaboracije i odgovornosti koja će se time postići jedini je način kojim se možemo osloboditi hipoteke ovogodišnjeg nastupa te obećati javnosti buduće uspješne i primjerene prikaze hrvatske arhitekture.

U duhu svega navedenog, najavljujemo daljnju i kontinuiranu afirmaciju pozitivnih strukovnih vrijednosti kao jedinu platformu našeg djelovanja, a što ćemo u najskorije vrijeme posebno naglasiti kroz Kongres hrvatskih arhitekata.