Prvi tjedan nove godine obilovao je događanjima, počevši od zahuktale predizborne kampanje i ostalih političkih tema do snijega u primorju, poplava itd.

No mnogi su još prije nekoliko mjeseci znali da će spomenuti period provesti daleko od doma - na skijalištu. Nakon vrlo kasnog početka skijaške sezone zbog nedostatka snijega na gotovo svim europskim skijalištima, stvar je došla na svoje u pravi tren.

Polazak s odmorišta Vrata Jadrana prema Francuskoj - petak 01. siječnja u 22 sata. Jedna od negativnih strana skijanja na prilično udaljenim destinacijama je duga i zamorna vožnja autobusom, u ovom slučaju više od 12 sati. Ali ipak vrijedi i garancija da će ondje biti snijega kada ga drugdje nema.

Neposredno prije dolaska na odredište valja odraditi kupnju potrebnih namirnica u supermarketu u planinskom gradiću Brianconu. I, napokon, oko 15 sati stižemo u Alpe d'Huez, skijaški centar u Rhonskim Alpama na 1860 metara iznad mora.

Jedno od Hrvatskoj najbližih, a u Francuskoj najvećih skijališta diči se s gotovo 250 kilometara uređenih skijaških staza i osamdesetak ski liftova. Svatko će naći nešto za sebe, i početnici i napredni skijaši, a isto tako i snowboarderi. Za one željne akrobacija uređen je golem snow park.

Oblik terena prati težina skijaških staza - najblaže i najlakše staze prolaze blizu samoga mjesta, na najmanjoj nadmorskoj visini, a odlaskom na veću visinu povećava se i nagib i težina staza. Do najvišeg vrha Pic Blanca (3330 m) nažalost nismo došli zbog relativno loših vremenskih uvjeta - jakog vjetra, snijega koji je padao dva dana i dvije noći te magle.

S njega se spuštaju četiri crne staze, među kojima su Sarenne - najdulja crna staza u Europi (16 km) i Tunnel (staza s oko 200 metara dugačkim uskim tunelom).

Jedna od posebnosti ovog skijališta jesu tereni za freeride odnosno skijanje i boardanje izvan obilježenih staza. Tijekom našeg šestodnevnog boravka u Alpe d'Huezu napadalo je mjestimično i do metar snijega pa je upravo taj oblik skijanja bio vrlo čest.

S količinom novoga snijega vezana je i jedna od rijetkih zamjerki koju možemo uputiti ovom skijalištu. Staze su bile prilično loše uređene, čak i na zelenima u neposrednoj blizini sela snijeg je bio dubok dvadesetak centimetara. Boljim skijašima to ne predstavlja neki problem, no početnicima dubok snijeg razrovan stotinama pari skija stvara noćne more.

Poput ostalih francuskih skijališta, i Alpe d'Huez ima brojne kafiće, barove, restorane itd., kako u mjestu, tako i na stazama. Usluga je uglavnom dobra, a cijene prilično visoke. Primjerice okrjepa hot dogom i kuhanim vinom u kafiću na 2100 m stajala nas je 8,50 eura (preko 60 kuna).

Ono što je također vrlo slično ostalim velikim skijaškim centrima, mjesto je prepuno različitih trgovina, od prehrambenih preko trgovina odjećom do sportskih i suvenirnica. Zaposlenici su uglavnom susretljivi, no rijetkost su oni koji se služe engleskim jezikom. Sporazumijevanje je tako malo otežano, a engleski najčešće razumiju i govore trgovci u sportskim trgovinama i ski servisima.

Uz skijašku kartu (skipass) besplatan je ulaz u bazene. Postoji ih nekoliko, a najzanimljiviji je onaj otvoreni zbog spoja temperature zraka i temperature vode - razlika je nerijetko veća i od 35 Celzijevih stupnjeva. Skipass vrijedi i za ulaz na klizalište, no održavanost leda i kvaliteta klizaljki nije posebno velika.

Kada se sve zbroji i oduzme jednotjedni boravak na snijegu, daleko od doma, psihički opušta i rješava svakodnevnih briga. Fizički umor koji nastaje samim skijanjem i dugim putovanjem druga je priča, no pravi zaljubljenici u skijanje znaju da užitak premoćno pobjeđuje sve navedene negativne strane.

Skijalište Alpe d'Huez zaista je pravi raj za skijaše i boardere, a zrači i nekom posebnom pozitivnom energijom koju nismo uspjeli osjetiti proteklih godina u Val Thorensu, Tignesu i Les Deux Alpesu.

Unatoč nekim nedostacima u odnosu na navedena ostala skijališta, svakako preporučujemo Alpe d'Huez svima željnima istinskog užitka koji pruža mjesto s gotovo tristo sunčanih dana godišnje.

Boris Kanazir, foto: Korzo.net