FOTO: Sigurnost na moru u njihovim je rukama

Ponedjeljak, 16 Kolovoz 2010

Pomorski promet, kad je u pitanju sigurnost, svakako je na puno boljem glasu od onog cestovnog. Iako je na nekim mjestima prilično gust, do problema dolazi relativno rijetko.

Riječka Pomorska policija pokriva područje cijele Primorsko-goranske županije, uključujući i morsku granicu.

Za njegovu se sigurnost brinu djelatnici pomorske policije. Jedan smo dan proveli s njima da vidimo kako izgledaju svakodnevni poslovi redarstvenika na morskim prostranstvima.

U praznično jutro ukrcavamo se u riječkoj luci u 14-metarski brod Sveti Šimun, na kojem nas dočekuje tročlana posada - zapovjednik Bilijan Bilušić, upravitelj stroja Vitomir Milanković i policajac mornar Bruno Mataić. Nakon upoznavanja isplovljavamo prema sjeverozapadu, danas je "na tapetu" opatijska strana Riječkog zaljeva.

Naši domaćini upozoravaju nas da oblačno praznično jutro, nekoliko sati nakon nevere i sa samo dvadesetak stupnjeva u zraku i nije obećavajuće što se tiče broja plovila na moru koje bi trebalo kontrolirati. Stvarno, dok lagano plovimo prema Opatiji, more je pusto.

Tek ispred Lovrana policajci uočavaju prvu "žrtvu" kontrole. Dolazimo do barke od otprilike pet metara na kojoj je jedan čovjek. Lovi ribe, a policajci ga traže dokumente. Sve je u redu, svi papiri koje treba imati su na broju i to je to. Pozdravljamo gospodina i krećemo dalje.

Odmah se ukazuje nešto veća brodica, s kabinom, liči na ribarsku. Zapovjednik Bilušić povećava gas prilazi joj i uskoro bokom pristajemo uz nju. Opet samo jedna osoba, lovi na panulu. Još jedan uzoran ribar i za kontrolu su dovoljne tek dvije, tri minute.

Prolazimo uz rivu u Mošćeničkoj Dragi, a na njoj brdo ribolovaca. Policajcima dovoljan razlog da privežu brod i krenu u kontrolu. Očekivano, bilo je onih koji love bez potrebne ribolovne dozvole.

Pokušaj neprimjetnog odlaska s rive na kojoj je pecao, jednom Talijanu ne uspijeva.

Jedan je Talijan, vidjevši nas, brže-bolje pospremio svoju opremu i pokušao otići. Nije odmakao daleko, a na upit gdje mu je dozvola tvrdi, ni više ni manje, nego da nije ništa lovio. Malo teže povjerovati, zapravo on je sam imao malo teži zadatak: objasniti kako su se u njegovim rukama našla dva štapa i sak.

Drugi Talijan s rive tvrdi da ima dozvolu u apartmanu. Policajci ga šalju po nju, i stvarno, imao je. On može nastaviti bezbrižno pecati i to na mjestu još jednog svojeg zemljaka koji je morao prekinuti lov i ući u policijski brod.

Kad je u pitanju ribolovac s dva štapa i sakom, nema govora o gledanju kroz prste

Najmanja je kazna za ribolov bez dozvole 500 kuna. Obojica prekršitelja za toliko su novaca ostala lakša, a tko novce nema kod sebe, preko uplatnice će morati platiti dvostruko.

Najmanje prekršaja i problema rade Nijemci, a najviše Talijani, uvijek spremni na muljanje i izvlačenje.

Pitamo naše domaćine kakva su im iskustva sa stranim turistima na moru, kad je u pitanju kršenje zakona. Nijemci su, kažu, po svemu najbolji, uvijek pripremljeni, znaju što smiju, a što ne. Griješe rijetko, a kad pogriješe priznaju prekršaj i bez pogovora plaćaju kaznu.

Suprotna priča su Talijani. Svojeglavi, "tvrdi", često stvarno neupućeni, a i kad su svjesni prekršaja pokušat će se izvući na sve načine. Pričaju razne priče, smišljaju izgovore, ali teško im to može pomoći.

Vitomir Milanković, Bruno Mataić i Bilijan Bilušić

Jedan je "biser" namjerno glisirao ispred policijskog broda. Naravno, policija mu je solidno ispraznila džep.

Nameće se i sljedeće pitanje - koji je najčudniji, najsmješniji izgovor koji su čuli. Zapovjednik Bilušić priča nam kako su prošlog ljeta, dok je s njima na brodu bila televizijska ekipa, kontrolirali brodicu u neposrednoj blizini obale, kad je pored njih "prošibao" gliser, očito unutar 300 metara od kopna, gdje je glisiranje zabranjeno.

Policija je tada krenula prema njemu i na pitanje zašto je napravio ovaj prekršaj ako je vidio policijski brod, odgovara da je vidio i kameru, pa ajde, da se malo pokaže. E, to ga je pokazivanje prilično koštalo.

Glisiranje je zabranjeno unutar 300 metara od obale, a kupanje dalje od 100 metara od obale, čega se plivači nerijetko ne pridržavaju.

Inače tijekom ljeta pomorska policija naglasak u svojim akcijama stavlja na sigurnost kupača i onih na plovilima. Glisiranje unutar spomenutih 300 metara od obale svakako je najčešći prekršaj kojim se ugrožavaju kupači. Isto tako ne treba zaboraviti da i kupači ne smiju dalje od 100 metara od obale, a plovila na motorni pogon moraju biti od obale udaljena najmanje 150 metara.

Kad je potrebno, policijske ekipe sudjeluju i u traganju i spašavanju na moru, ali, kažu, ove godine bilo je malo takvih akcija. Osim obalnog pojasa, u nadležnosti riječke Pomorske policije je i nadzor otvorenog mora, odnosno državne granice.

U međuvremenu, na brod se javio voditelj ronilaca koji su bili na rivi, pokazao uredno sređene dokumente policajcima i bezbrižno otišao svojim poslom. Raspitivati se o ribolovnim dozvolama za djecu došao jedan slovenac, a naši su ga domaćini jedva uvjerili da 20 kuna, koliko dječja dozvola košta, ne može platiti njima jer ih oni ne izdaju.

Iskusno policijsko oko lako na moru prepoznaje koga treba prekontrolirati, a koga ne.

Posao s kopnenim ribarima je nakon podužeg vremena završen pa možemo nastaviti s kontrolom plovila kojih i dalje nema puno, ali svakako više nego prije koji sat. Kako policajci odabiru koga će kontrolirati, a koga ne? U ovakvoj situaciji izbor nije težak, toliko je malo "kandidata" da bi svi mogli doći na red, ali događa se da u masi plovila naprosto treba izabrati tek pokoje.

"Ovdje pomaže iskustvo. Već se izdaleka vidi kada se netko na barci ponaša čudno, kad se prestraši. Stalno plovimo istim područjem pa već znamo koje su barke otkud, a kada ugledamo nekog novog, nepoznatog, njega ćemo prvog provjeriti", kaže nam Vitomir Milanković.

Sada uzima dalekozor i pogled usmjeruje prema gumenjaku nekoliko stotina metara od nas. Bez riječi zapovjednik Bilijan Bilušić okreće brod prema njemu. Registracijska je oznaka mađarska, a ljudi na gumenjaku šest. Dozvole uredne, popis posade uredan. Lijepo je vidjeti da je kršenja zakona malo.

Vraćamo se prema Opatiji. Ispred Medveje još jedan ribar u trošnoj drvenoj barci. Podigao je mreže, a u njima 5 kila oslića. I nije baš zadovoljan, slabo je to, kaže, za 800 metara mreže. A da ribe baš i nema rekli su nam svi ribari na koje smo dosad naišli. Dozvolama i ostalim dokumentima nema prigovora, pa on može dalje svojim poslom. Čeka ga, očito, čišćenje ulovljene ribe.

Na samom prilazu lovranskom mulu - crvena ronilačka bovica. Zaustavljamo se pored nje i čekamo da se pojavi i ronilac. Evo ga, nakon par sekundi. Razmijenio je par riječi s policajcima, rekao da mu je dozvola u autu. Očito nije shvatio da to nije sve što policija od njega traži pa je nastavio roniti s puškom.

Nekako ga policajci uspijevaju pozvati na brod da zapišu sve podatke. I čudi se on što toliko traje kontrola, što toliko rade. "Pišemo vam kaznu", kaže Bilušić, "ne smije se roniti nasred plovnog puta, pa čovječe, netko će vam glavu skinuti!" I on je sada petsto kuna lakši, a valjda će i malo više paziti ubuduće.

Stotinjak metara dalje gumenjak i dvoje starijih ljudi na njemu. Možda bismo pored njih i prošli, da dečki u plavom nisu ugledali talijansku zastavicu. Pa da vidimo ima li vinjetu potrebnu svim stranim plovilima većim od 3 metra za plovidbu u vodama Republike Hrvatske.

Talijan se prvo čudom čudi što je vinjeta uopće, a kad su mu objasnili, kaže da sve ima u autu. Ostavlja osobnu iskaznicu i odlazi po dokumente. Vinjete nema, dakle slijedi prekršajni nalog - kazna od 3 tisuće kuna... A da se bolje informirao, mogao je kupiti vinjetu koja košta desetak puta manje.

Turist i njegova supruga hvataju se za glavu, policajcima ih je žao, ali zakon je zakon i tu nema mjesta za osjećaje. Nisu krivi samo turisti, kažu, nego i turistički uredi i agencije koje strance loše ili nikako ne informiraju o zakonima koji bi ih mogli zanimati.

Nakon sat vremena papirologije, možemo pomalo prema Rijeci. Usput prilazimo još jednoj barci, muškarcu i ženi koji panulaju. Sve u redu, plovimo dalje. Kod plaže ispod bolnice na Kantridi vidimo ronioca. Ima jednu uhvaćenu hobotnicu, ali i sve dokumente. Njemu samo upozorenje da ne bi smio roniti blizu plaže, ali ne i kazna jer u moru nikoga drugog nije bilo pa nikoga nije ugrozio.

Smjena završava, broj kontrola je nešto manji od prosjeka (oko 20 dnevno), ali razumljivo jer su za prvi dio dana još bili najavljeni neverini. Privezujemo se na mjesto s kojeg smo i isplovili. Pozdravljamo simpatične i gostoljubive policajce i zahvaljujemo na điru, uz želju da imaju što manje posla.

Boris Kanazir, foto: Korzo.net