U subotu 19. lipnja u 21 sat u muzeju informatike PEEK&POKE održati će se predavanje naslova "Kako fizičari mjere dimenzije subatomskih čestica?".

Na to i slična pitanja odgovarati će prof. dr. sc. Ivo Orlić, profesor fizike na Sveučilištu u Rijeci, Odjel za fiziku. Ulaz je slobodan!

Što su subatomske čestice, postoje li u realnom svijetu i da li uopće imaju nešto što se može nazvati radijusom ili dimenzijom? Ako nemaju "dimenziju", gdje je onda uopće "materija" koncentrirana?

Lako je izmjeriti visinu kuće, duljinu štapa ili radijus lopte! Ali što se događa kad dimenzije postaju manje, kad trebamo izmjeriti veličinu virusa ili amebe... kakav "metar" tada koristimo?

A što se događa kad uronimo još "dublje" u svijet atoma, ili nuklearnih jezgara? Jeste li se ikad pitali kako mjerimo dimenziju protona, elektrona, qvarkova?

Znanstvenici danas s lakoćom mjere veličinu subatomskih čestica, mjere njihove vibracije, rotacije, debljinu ‘ljuske'.

Metode su iznenađujuće jednostavne i nakon ovog predavanja svakome će biti jasno da nuklearni fizičari zapravo imaju trivijalan posao!

Ivo Orlić je rođen u Rijeci 1954, a djetinjstvo je proveo u Puntu na otoku Krku. Redoviti je profesor fizike na Sveučilištu u Rijeci, a od sredine 2008. godine je i izvršni direktor prvog hrvatskog Znanstveno-tehnologijskog parka Sveučilišta u Rijeci, STeP Ri (Science and Technology Park).

Nuklearni fizičar s trideset godina radnog iskustva, od toga preko dvadeset godina provedenih u inozemstvu gdje je boravio sa svojom obitelji i kao znanstvenik radio na sveučilištima i institutima Europe, Amerike, Azije i Australije.

Istovremeno, kao ekspert Ujedinjenih naroda za mirnodopsku upotrebu atomske energije
(IAEA) radio u mnogim zemljama u razvoju i proputovao cijeli svijet od Jordana, Nigerije, Gane, do Indije, Mongolije i Čilea.

Najveći broj njegovih znanstvenih radova fokusiran je na poboljšanju kvantitativne analize nuklearnih analitičkih tehnika.

Kroz sintezu teoretskih i eksperimentalnih aspekata tog problema radi na razvoju sofisticiranih kompjutorskih programe za kvantitativnu analizu, mikro-tomografiju X-zrakama te razvoj virtualne laboratorije ionskih interakcija, tzv. ekspertnih sistema.